Neki susreti u praksi ostave trag ne samo na pacijentima, nego i na nama terapeutima. Jedan od takvih trenutaka dogodio se ju\u010der.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0161la mi je pacijentica koja je gotovo dvije i pol godine \u017eivjela u boli, strahu i neizvjesnosti. Obi\u0161la je razli\u010dite metode, tra\u017eila odgovore i utjehu, ali olak\u0161anja nije bilo. Tijekom razgovora ponovila je najmanje deset puta: Gledala sam je i u sebi znala odgovor: do\u0161la je to\u010dno onda kada je bila spremna. I dok sam je slu\u0161ala, osjetila sam zahvalnost \u0161to sam mogla biti osoba koja \u0107e joj pomo\u0107i ba\u0161 u tom trenutku.<\/p>\n\n\n\n Nije rijetkost da ljudi dugo odga\u0111aju terapiju. Strah od pogor\u0161anja, nesigurnost u vlastito tijelo ili nepovjerenje u terapeute \u010desto nas dr\u017ee u mjestu.<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e puta sam \u010dula re\u010denicu: U praksi se pokazuje da pacijent mo\u017ee sjediti ispred mene, slu\u0161ati svaku rije\u010d, ali tek kad unutar sebe do\u017eivi onaj \u201eklik\u201c \u2014 tada se otvara prostor za promjenu.<\/p>\n\n\n\n To potvr\u0111uju i istra\u017eivanja: proces promjene nije linearan. Prema Transtheoretical Model of Change<\/strong> [1], ljudi prolaze faze od odga\u0111anja i razmi\u0161ljanja, pa tek onda dolaze do aktivne odluke. Ako pacijent jo\u0161 nije emotivno spreman, ni najbolja terapija na svijetu ne\u0107e dati puni u\u010dinak.<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107am se i jednog gospodina koji je pomo\u0107 potra\u017eio tek nakon odlaska u mirovinu. Godinama je imao bolove, ali uvijek je govorio: Tek kad je posao ostavio iza sebe, nestao je i strah od gubitka radne sposobnosti. Prvi put si je dopustio da potra\u017ei pomo\u0107. Terapija je tada za njega postala prostor sigurnosti.<\/p>\n\n\n\n Takvi primjeri me uvijek podsjete da tijelo nije samo skup mi\u0161i\u0107a i zglobova. Tijelo je neraskidivo povezano s emocijama, uvjerenjima i trenutkom u kojem \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n U fizioterapiji \u010desto govorimo o \u201eterapijskom savezu\u201c \u2014 odnosu povjerenja i spremnosti izme\u0111u pacijenta i terapeuta. Studije pokazuju da upravo taj savez mo\u017ee zna\u010dajno utjecati na ishod lije\u010denja [2].<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, nije terapija sama po sebi dovoljna, nego i trenutak u kojem je pacijent spreman prihvatiti terapiju.<\/p>\n\n\n\n Zato \u010desto ka\u017eem: Moja pacijentica iz uvoda nije zakasnila. Do\u0161la je ba\u0161 na vrijeme \u2014 onda kada je njezino tijelo bilo spremno pustiti bol, a um prihvatiti promjenu. U tom trenutku i ja sam osjetila ono \u0161to mi ovaj posao uvijek vra\u0107a: poniznost pred povjerenjem pacijenata i radost zajedni\u010dkog puta prema ozdravljenju.<\/p>\n\n\n\n Umjesto da se pitate: Taj trenutak zahvalnosti \u010desto je sna\u017eniji od svake vje\u017ebe ili tretmana. On vra\u0107a povjerenje u vlastito tijelo i donosi mir koji je potreban za ozdravljenje.<\/p>\n\n\n\n Ako i Vi ve\u0107 dugo odga\u0111ate prvi korak, znajte da niste zakasnili. Najva\u017enije je da ste sada spremni<\/strong>. A kada se spremnost i terapija susretnu \u2014 tada po\u010dinje stvarna promjena.<\/p>\n\n\n\n dr. sc. Ana Bani\u0107, univ. mag. physioth.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Neki susreti u praksi ostave trag ne samo na pacijentima, nego i na nama terapeutima. Jedan od takvih trenutaka dogodio se ju\u010der. Do\u0161la mi je pacijentica koja je gotovo dvije i pol godine \u017eivjela u boli, strahu i neizvjesnosti. Obi\u0161la je razli\u010dite metode, tra\u017eila odgovore i utjehu, ali olak\u0161anja nije bilo. Tijekom razgovora ponovila je […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":453,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-573","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"acf":[],"yoast_head":"\n
\u201eZa\u0161to vas nisam prona\u0161la ranije?\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\nKada strah blokira tijelo<\/h2>\n\n\n\n
\u201e\u010cula sam za vas i prije, ali nisam se usudila do\u0107i.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\nDrugi susret koji pamtim<\/h2>\n\n\n\n
\u201eNemam vremena, ne mogu sad, \u0161to ako bude gore?\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\nTerapijski savez<\/h2>\n\n\n\n
\ud83d\udc49 U\u010ditelj se pojavi kada je u\u010denik spreman.<\/strong><\/p>\n\n\n\nZahvalnost za sada\u0161nji trenutak<\/h2>\n\n\n\n
\u201eZa\u0161to nisam ranije do\u0161ao?\u201c<\/strong>
poku\u0161ajte zastati i re\u0107i:
\u201eHvala \u0161to sam sada ovdje.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\nPoruka Vama<\/h2>\n\n\n\n
Reference<\/h3>\n\n\n\n
\n