Zašto nije dovoljno samo reći „bit će dobro“

Koliko puta smo čuli rečenicu „Ne brini, bit će dobro“?
A opet, pacijenti često ostaju sumnjičavi i nesigurni. Razlog je jednostavan: tijelo i mozak ne reagiraju samo na riječi, nego na usklađenost poruke.
Pacijent će povjerovati u pozitivan ishod samo ako osjeti da i terapeut istinski vjeruje u ono što govori i radi.
Zato je prvo pitanje koje u edukaciji postavljam studentima:
„Vjeruješ li ti u to što radiš?“
Jer upravo tu počinje razlika – nije dovoljno ponavljati fraze. Terapija dobiva snagu tek kada terapeut svojim znanjem, iskustvom i unutarnjim uvjerenjem postane vjerodostojan izvor sigurnosti.

Emocionalna usklađenost – kad misli, osjećaji i riječi stoje u istoj liniji

Emocionalna usklađenost znači da ono što mislimo, osjećamo i govorimo djeluje kao cjelina.
Ako kažemo „bit će dobro“, ali u sebi osjećamo sumnju ili strah, naše tijelo – i tijelo osobe koja nas sluša – to prepoznaje.
Pacijenti nesvjesno „čitaju“ ton glasa, izraz lica i energiju terapeuta. Ako je poruka neskladna, mozak ju interpretira kao opasnost umjesto sigurnosti (1).

Što se događa u tijelu kad vjerujemo u ono što govorimo?

🔹 Neuroendokrini sustav – smanjuje se lučenje kortizola, hormona stresa koji potiče upalu i usporava regeneraciju. Smanjenje kortizola potiče proces ozdravljenja (2).
🔹 Autonomni živčani sustav – usklađene pozitivne poruke aktiviraju parasimpatikus, što smanjuje srčanu frekvenciju, snižava krvni tlak i opušta mišiće (3).
🔹 Hormoni i neurotransmiteri – pozitivno očekivanje povećava dopamin i serotoninski sustav (motivacija, nagrada), a interpersonalno povjerenje potiče lučenje oksitocina (4,5).
🔹 Imunološki sustav – psihoneuroimunološka istraživanja pokazuju da optimizam i pozitivna očekivanja povećavaju aktivnost prirodnih stanica ubojica (NK) i jačaju imunitet (6).

Uloga terapeuta – namjera i sigurnost mijenjaju ishod

Kroz svoje edukacije uvijek naglašavam terapeutima: najprije oni moraju vjerovati u ono što rade.
Kad rade s pacijentom, moraju imati jasnu namjeru i svjesnu prisutnost – jer upravo to oblikuje ishod terapije.
No, terapeut može biti istinski siguran tek onda kad:

• ima dovoljno znanja i iskustva,
• jasno poznaje svoje granice i kompetencije,
• zna kada pacijentu može pomoći, a kada ga treba uputiti dalje.
  

Takva sigurnost stvara unutarnju smirenost i autentičnost u komunikaciji – pacijent to prepoznaje i osjeća se zaštićeno.

Zaključak

Kad kažemo „bit će dobro“ iz uvjerenja i smirenosti, tada aktiviramo lanac procesa koji tijelu omogućuje iscjeljenje.
Autentična poruka, utemeljena na emocionalnoj usklađenosti terapeuta, znanju i jasnoj namjeri u radu, ima iscjeljujuću moć koja nadilazi same riječi.

Reference

1. Ekman P, Friesen WV. Unmasking the face: A guide to recognizing emotions from facial clues. Malor Books; 2003.
2. Chrousos GP. Stress and disorders of the stress system. Nat Rev Endocrinol. 2009;5(7):374-81.
3. Thayer JF, Lane RD. Claude Bernard and the heart–brain connection: further elaboration of a model of neurovisceral integration. Neurosci Biobehav Rev. 2009;33(2):81-8.
4. Benedetti F. Placebo effects: understanding the mechanisms in health and disease. Oxford University Press; 2009.
5. Uvnäs-Moberg K, Petersson M. Oxytocin, a mediator of anti-stress, well-being, social interaction, growth and healing. Z Psychosom Med Psychother. 2005;51(1):57-80.
6. Segerstrom SC, Miller GE. Psychological stress and the human immune system: a meta-analytic study of 30 years of inquiry. Psychol Bull. 2004;130(4):601-30.